Autor teksta: Ivan Govedarica

Svaki dan slušamo o korona virusu i temama vezanim za to. Naravno da je važno, ali i opterećuje. Olabavite malo, ljudi su pred pucanjem. 

Pandemija je u stvari povod za ovu temu. Sve je moralo da se prilagodi, sve je moralo da se rešava u hodu. Takva je bila i teniska sezona, ona prethodna. Donosile su se odluke kako je moglo. Tenis je prvi prestao da se igra od svih sportova i poslednji se vratio. Sada smo u nešto boljoj situaciji. 

Baš prošle sezone je bilo mnogo otkazivanja i pomeranja. Jedan od pomerenih turnira, i najvažniji bio je Roland Garos. Na prvi pogled ništa strašno. Šta više, odlično. Međutim, da li je to tako? Nije. Još i pre nego što se znalo da od kineske turneje na jesen neće biti ništa, čelni ljudi Francuske teniske federacije su odlučili da sami zakažu termin njihovog takmičenja. Opet dobro, može da se čini, ATP i ITF nisu iste organizacije, ni to nije u redu. Ne može se ići kontra svih i protiv dogovorenog načina funkcionisanja samo zato što si jak. Ako postoje neka pravila onda treba i da se poštuju. Pa tenis je valjda džentlmenski sport. Na kraju smo i dobili Grand Slam i bio je za pohvalu u smislu organizacije, ali ne treba zaboraviti ponašanje moćnih Francuza, hoćemo onako kako mi kažemo.  

Nepunih pola godine kasnije imamo sličnu priču. Kreće se sa pozicije sile. Roland Garos je odlučio da svoj termin pomeri za nedelju dana kasnije u odnosu na prvobitni raspored. Može im se. U već skraćenoj sezoni na travi, a nekada je bilo tri Grand Slama na toj podlozi, i jedva se nekako poklopilo da razmak između Pariza i Londona bude tri nedelje, dešavaju se nove restrikcije. Zbog otvorenog prvenstva Francuske. Ne mogu sa time da se složim, jednostavno nije fer. 

Postoji i glas razuma. Jedan mali turnir je ustao. Podigao glas i rekao, baš nas briga. 250-ica u Štutgartu je hrabri buntovnik koji je kazao da je dosta. Oni neće ništa pomerati zbog nekoga ko sprovodi samovolju. Hrabar i častan potez u ovom smutnom vremenu i treba to pohvaliti. Svaka čast za one koji ne pristaju na ucene.

Možda bi trebalo da učimo od malih, ali visoko podignutog čela, a ne da aplaudiramo nasilnicima za svaki akt sprovođenja one odvratne mantre uz skraćivanje rečenice da zvuči opasnije. Znaš ti ko sam ja ? Ne zanima me, idi na pijac pa kupi zelenu Maliciju, pravila su pravila i treba da se poštuju, ko god da si.